Sram od mišljenja drugih ljudi jedan je od glavnih sabotera pretvaranja svoje strasti u posao.
U unutarnjem govoru zvuči otprilike ovako:
„Želim svoju strast pretvoriti u posao, ali se bojim da će mi se svi smijati“
„Što ako ne budem odmah uspješna i svi moji prijatelji, kolege i poznanici to vide?“
„Ako ću svoj posao reklamirati na društvenim mrežama, kako da sakrijem da sam to ja“
„Mislit će da sam smiješna i da nisam normalna“
Sve ove izjave u korijenu imaju isto – Ne želim da drugi ljudi zaključe o meni nešto što ne želim da misle o meni. Ne želim se izlagati riziku da se o meni na van pokaže nešto što će za mene biti bolno. Ne želim osjetiti taj sram u stvarnosti i zato sam sigurnija kad ništa ne poduzimam.
NEUČINKOVITA STRATEGIJA
Kratkoročni predah od vlastitih misli o mišljenju drugih ljudi često pronalazimo u citatima poput: „Kad govore o drugima, ljudi govore o sebi.“, „Imaj hrabrosti ne svidjeti se drugima.“ i slično. Tada na pokoji trenutak dobijemo jak poriv kretanja prema vlastitim ciljevima, sramu usprkos, i obećamo sami sebi da ćemo to stalno imati na umu i time ga nadjačati.
Međutim, ništa od toga dugoročno ne uklanja sram koji je i dalje prisutan. Pri pomisli na izlaganje i dalje nas obuzima isti nelagodan i destruktivan osjećaj srama koji ne dozvoljava taj ključni korak naprijed.
UČINKOVITA STRATEGIJA
Za trajno uklanjanje srama od mišljenja drugih ljudi nije nam potrebna hrabrost da se izložimo pred drugima, niti snaga da taj sram nadjačamo. Za trajno uklanjanje srama od mišljenja drugih ljudi potrebna nam je samo hrabrost da se izložimo sami pred sobom i sposobnost da razumijemo sami sebe.
Jer mišljenje drugih ljudi od kojeg strahujemo, samo je zrcalo onoga što već sami mislimo o sebi.
Baš sve što mislimo da će drugi ljudi misliti o nama, mi već sada podsvjesno mislimo o sebi. Možda nisam dovoljno dobra, možda nisam dovoljno sposobna, možda ne zaslužujem, možda ne vrijedim dovoljno. I upravo te misli drže nas na mjestu. Ne drugi ljudi, ne mogući negativni scenariji, već vlastito mišljenje koje odbijamo pogledati jer se bojimo da ćemo mu time dati moć. Pa ga izbjegavamo. Pa težimo perfekcionizmu. Ili stojimo na mjestu. Pa pokušavamo upravljati tuđim mišljenjem. A sve što trebamo je naučiti upravljati svojim vlastitim mišljenjem. I preuzeti moć nad njim.
Upravo zato, sram od mišljenja drugih ljudi savršen je alat za uočavanje vlastitih ograničavajućih uvjerenja o sebi koja nas drže na mjestu.
Problem nikad nije u drugim ljudima, niti u samom sramu već u misli koju imamo sami o sebi, a koju nam sram signalizira. Sram je kao lampica u autu koja signalizira da u našem vlastitom sustavu nešto nije optimalno podešeno za nastavak putovanja prema cilju.
VJEŽBA ZA UKLANJANJE SRAMA
1. Zapiši sve što misliš da će drugi ljudi misliti kad kreneš prema svom cilju, a izaziva u tebi sram i neugodu.
2. Sve što si napisala, napiši u obliku tvrdnje koju misliš da oni pritom imaju o tebi.
Npr. Ona je nedovoljno sposobna / naivna / neće uspjeti
3. Tvrdnje koje si dobila preformuliraj u prvo lice jednine.
Npr. Ja sam nedovoljno sposobna / naivna / neću uspjeti
4. Pogledaj svaku tvrdnju u prvom licu jednine i svaku redom provuci kroz ova pitanja:
– Kako se osjećam kad to mislim o sebi?
– Je li to istina?
– Mogu li 100% biti sigurna da je to istina?
– Što to za mene znači?
– Tko bi ja bila kad ne bi imala tu ograničavajuću misao?
– Kako bi moj život tada izgledao?
SRAM UVIJEK IMA POZITIVNU NAMJERU
Sram nas redovito štiti da se na van ne pokaže negativna slika koju imamo sami o sebi, a projiciramo je u mišljenje drugih ljudi. Jednom kad precizno detektiramo što je to što mislimo o sebi, a činimo sve da se to ne pokaže pred drugima, sram gubi svoju funkciju i prirodno nestaje. Tada nemamo potrebu nadjačavati ga, niti se s njime boriti.
Jednom kad zaliječimo i osnažimo dio sebe koji je sram štitio, sram prirodno nestaje jer je izgubio svoju funkciju.
Ako je ovo tvoja tema, iskoristi vježbu iz teksta i javi mi dojmove. Dubinskom transformacijom srama bavimo se na edukaciji NLP Practitioner, a prijaviti se možeš OVDJE.
